Osvrt na završenu sezonu Županijskih liga List MEĐIMURJE

PONOVNO REKORDNA SEZONA

Nedavno završena, 13. za redom, sezona županijskih stolnoteniskih liga ponovno je bila rekordna. I to ne samo brojem ekipa, koji se s prošlosezonskih 56 popela na 60, nego i brojem prijavljenih 350 igrača i igračica, kao i brojem od 286 onih koji su odigrali bar jednu partiju. Rekordni podaci još su impozantniji, usporedimo li ih s onima iz prve sezone nakon obnove županijskoga saveza, 1996/97. u kojoj se natjecalo tek 17 ekipa i 88 igrača i igračica. Tako rapidan porast rezultat je ne samo rada Međimurskoga stolnoteniskog saveza nego i velike popularnosti stolnoteniskoga sporta u Međimurju, a ne zaboravimo da, zbog toga što je u Čakovcu davne 1925. godine oformljen prvi stolnoteniski klub u Hrvatskoj, mnogi Međimurje nazivaju kolijevkom hrvatskoga stolnog tenisa. Moramo se također pohvaliti i da je ovu sezonu obilježila i jubilarna deseta sezona u kojoj su pokrovitelj liga naše novine, a za uzvrat lige nose naziv Županijske stolnoteniske lige List MEĐIMURJE. Sezona bi, da nije bilo nekoliko neodgovornih ekipa, koje nisu došle na odigravanje utakmica, prošla u najboljem redu, pa je zbog toga 7 utakmica registrirano bez borbe, a drugi sastav Dragoslavec Brega čak je isključen iz 5.A lige.
Lige su imale i svoje rekordere. Treći sastav Šenkovca u prvoj i drugi sastav Hodošana u četvrtoj ligi prvenstvo su završili sa sto postotnim učinkom, s po 18 pobjeda u 18 susreta, neporaženih igrača među onima koji su odigrali više od polovice mogućeg broja partija nije bilo, ali se s maksimalnim učinkom svojih parova mogu pohvaliti četvrta ekipa Mihovljana u trećoj i druga ekipa Hodošana u četvrtoj ligi.
U prvoj županijskoj ligi prvotimci Damtexa iz Čakovca nisu uspjeli obraniti titulu prvaka iz prošle sezone, ali se zato treća ekipa Šenkovca, uvjerljivim prvim mjestom, vratila na putove stare slave osvajajući po peti put titulu prvaka međimurske stolnoteniske "primere". To nimalo ne čudi, jer su Šenkovčani u svojemu sastavu imali aktualnog prvaka Županije Rinalda Jurinca, treće plasiranoga Zorana Vidovića, četvrt finalistu Božidara Krnjoula, svojevremeno kadetskog i juniorskog reprezentativca Hrvatske Gorana Balića, te savjetnika Zlatka Zetina, a da sve zasluge ne pripadnu muškom dijelu ekipe, jednom odigranom partijom titulu je garnirala Tamara Trojko. Iznenađenje nije niti drugo mjesto, sa 7 bodova zaostatka za prvacima, ali i 4 boda prednosti pred treće plasiranim Damtexom 1, MSTC-Nostro-Teama u čijem je sastavu vodeću rolu odigrao mladi Igor Tkalec, a solidno su mu asistirala braća Siniša i Vjeran Mesarić. Damtex 1 trećim je mjestom i na kraju ove sezone ipak došao do pokala, a braća Nenad i Predrag Vurušić te Tomislav Koprivec, bez Siniše Ajdarpašića, koji im je na početku sezone prebjegao u drugu ekipu Putjana, postigli su dobar rezultat. Pokal pak je izmakao drugoj ekipi Kos-Kotoribe, koja je u odnosu na prošlu sezonu skliznula stepenicu niže, na četvrto mjesto, čemu je u dobroj mjeri kumovala ozljeda Vinka Legina, što Dražen Radmanić i Stjepan Vidović sami nisu mogli nadoknaditi. Rino Megla, Siniša Ajdarpašić i Dražen Šantek s drugom ekipom Putjana petim su mjestom ponovili plasman iz prethodne sezone, a ugodno je šestim mjestom iznenadila četvrta ekipa Šenkovca u kojoj je djevojke Anju Novak, Petru Lehkec i Maju Pavleković predvodio preporođeni Eugen Šimon mlađi. Bolest Rajka Pomora potkraj prvoga dijela sezone spriječila je ekipu Katexa da bude bolja od sedmoga mjesta, koje su joj na kraju osigurala braća Kristian i Vanja Kovačić te Predrag Strbat. Svoj glavni cilj, opstanak u ligi, osmim je mjestom ostvarila četvrta ekipa Kos-Kotoribe, čiju su okosnicu činili Ivica Jakupak i Željko Dolenec, a svoj doprinos dali su još i Anđelko Radmanić i Marinko Lukša, dok desetkovanoj prvoj ekipi Male Subotice u kojoj je najbolji bio Ivica Pongračić, a igrali su još Ladislav Škvorc, Igor Puklek i u drugom dijelu Nino Bašek, nakon devetoga mjesta, slijedi ispadanje u 2. ligu, kamo će i deseto plasirani treći sastav Putjana, s Nikolom Horvatom, Hrvojem Stipanom i Goranom Drabićem u postavi.
Najviše uzbuđenja tijekom čitave sezone bilo je u drugoj županijskoj ligi u kojoj su tek utakmice posljednjega kola odlučivale i o poretku na vrhu i o ekipama, koje sele u niži rang. Bilo je čak priča i o nekim namještenim rezultatima, ali je sve završilo u stilu "tresla se brda, rodio se miš", jer niti jedna od ekipa, koja bi eventualno bila oštećena, nije reagirala žalbom ili prigovorom, a nakon ovakvoga iskustva plenum klubova morat će za iduće sezone poboljšati propozicije. U ovoj ligi vodila se i ravnopravna borba za najuspješnijeg igrača između Miroslava Kovačevića iz pete ekipe Putjana i Roberta Mendelskog iz prvog sastava Hodošana u kojoj je na kraju prevladao Kovačević. U trilerskoj završnici ciljnu vrpcu prvi su presjekli prvotimci HE-DRE iz Draškovca, rutineri Josip Repalust i Branko Lipić, ugodno iznenađenje Tomislav Repalust, a jedan meč odigrao i Mladen Matjačić. Do drugoga mjesta i plasmana u 1. ligu Hodošan 1 odvela su pojačanja iz Male Subotice Robert Mendelski, Mario Mesarić i Miljenko Peras te domaći Josip Pintarić, a treće mjesto petom sastavu Šenkovca osigurali su Dražen Šprajc, Dražen Korent i Ladislav Balog. Interesantno je da su Šenkovčani i Hodošančani prvi dio prvenstva završili na vrhu tablice s čak 4 boda prednosti pred Draškovčanima, koji su bili tek četvrti. Da nije bilo previše oscilacija, bolje od četvrtoga mjesta na kraju se mogla plasirati treća ekipa Mihovljana za koju su najviše pobjeda ostvarili Davor Labazan, Radovan Karan i Mladen Vidović, a nešto malo odigrali i Nives Golub i Vlatko Breslauer. Peta ekipa Putjana, s Miroslavom Kovačevićem, Vladom Rapaićem, Vladom Mikulčićem i Zdravkom Palašekom u sastavu, dugo je bila u igri za prvo mjesto, ali je posustala u drugom dijelu prvenstva i morala se zadovoljiti tek petim mjestom. Na čelu drugoga dijela tablice sezonu je završila prva ekipa Nedelišća, koja je zadavala muke ne samo protivnicima oko ugovaranja susreta, nego i voditelju liga, a Alen Veseli, Dejan Tkalčec i Nenad Zlatarek za iduću će se sezonu, da se takvi problemi ne bi ponavljali, morati i brojčano kompletirati isto kao i druga ekipa Lopatinca, koja je prvenstvo završila na sedmom mjestu, a mogla je biti i puno bolja da nije imala problema s (ne)nastupima Rajka Bela, pa su se Damir Ivanuša, Mladen Trbuhović i Božo Balog u često našli u nebranom grožđu. Neriješenim ishodom u završnom kolu protiv Hodošana 1 i konačnim osmim mjestom MSTC-Nostro-Štikma spasio se od ispadanja. Tijekom prvenstva za ekipu je igralo čak 9 igrača i igračica, a spas od ispadanja s 11 bodova u drugom dijelu od ukupno 12, osvojen je s tandemom Karlo Posavec i Bruno Damjan, jer Vlatka Kolar, Igor Turk, Kaja Popović, Antonija Antončić, Ivana Dobrović, Dina Bubek i Melani Šparavec u većini utakmica prve polusezone bili su samo zbog popune broja. Tragičar prvenstva u svakom je slučaju prvi sastav Lopatinca, koji je predvodila Renata Perko, a igrali su još Karlo Šoltić, Mark i Ljiljana Trbuhović i Vanja Kutnjak, koji s devetoga mjesta ispada u treću ligu, zajedno s deseto plasiranim Putjanama 4 za koje je uglavnom igrala trojka Branko Babić, Zlatko Murković i Dražen Šoltić.
O prvaku treće županijske lige odlučivali su bolji rezultati Hodošan Elektro teama protiv Šenkovca 6 u međusobnim susretima, jer su na kraju bodovno poravnati završili prvenstvo. Iako su prvi dio prvenstva završili tek na četvrtom mjestu s čak 5 bodova zaostatka za Šenkovčanima Josip Markati s kćerkom Paulom i sinom Karlom, prvih nekoliko kola s Nedjeljkom Hegeduš, koju je odlično zamijenio Varaždinac Hrvoje Vidaček, zaredali su niz od 10 pobjeda i izgubili tek u završnom kolu od treće ekipe Lopatinca, što ih nije moglo skinuti s prvoga mjesta. Neočekivani porazi od Lopatinčana i u predzadnjem kolu od "fenjeraša" Damtexa 2 koštali su Šenkovec 6 prvoga mjesta, koje Robert Lehkec, Ivan Hajdinjak, Marin Korent i Darko Trojko, unatoč velikom vodstvu, nisu znali zadržati. Na trećoj poziciji zasluženo su završili veterani iz ČSTK-a 3, koji su dobar dio prvenstva odigrali bez ozlijeđenoga Zvonka Turka, ali su Hubert Peras, Juraj Cigler i Krešo Novak ipak uspjeli doći do bronce. Četvrta je zasluženo prva ekipa Cirkovljan Zabata za koju su Mladen Novak, Krešo Horvat, Miro Štefok i Nenad Martinec u prvom i u drugom dijelu prvenstva osvojili po 10 bodova, a peti je treći sastav Lopatinca, koji je u drugom dijelu pobijedio prvo i drugo plasirane, ali da bi ubuduće bili bolji braća Dejan i Dario Ivanuša, Milovan Horvat i Franjo Pintarić moraju bolje igrati i protiv slabijih protivnika. Šestim mjestom mora biti zadovoljna Kos-Kotoriba 4, koju su predvodili Josip Trojko i najveći zabavljač županijskih liga Ivan Hegediš i solidno odigrali Branko Vučenik i Ivan Špicar, a s osvajanjem samo 4 boda u drugom dijelu prvenstva i pad s drugoga na sedmo mjesto podbacila je prva ekipa Donjega Kraljevca za koju dobar dio druge polusezone zbog povrede nije igrao najbolji igrač Dominik Filipašić što Miljenko Belovari, Nenad Pigac i Marko Ružić nisu mogli nadoknaditi. Komotno, bez stresova, ligu je odigrala četvrta ekipa Mihovljana, koja je zadovoljna osmim mjestom, a da je prvenstvo potrajalo još malo, nakon tri pobjede u zadnja tri kola, Đurđa Zver, Bojana Kolarić, Gordana Antončić, Vesna Wrana i jedini "mušketir" u ekipi Dražen Bubek, sigurno bi završili i na boljoj poziciji. Ligu napuštaju deveto plasirana Klima-montaža 1 iz Goričana čiji su igrači Stanko Balent, Dejan Gudlin, Ivica Vražić, Matija Markušić, Kruno Mesarić i Nenad Jagić osjetili snagu lige, ali će morati na dodatno kaljenje u četvrtu ligu iz koje su se početkom sezone i plasirali. A nakon kadrovskih problema tijekom cijeloga prvenstva, ništa osim ispadanja nisu mogli očekivati igrači druge ekipe Damtexa Dario i Božidar Damjan, Marijan Čižmešija, Josip Žužić, Josip Döring i Drago Vurušić.
Spoj iskustva i mladosti donio je drugoj ekipi Hodošana uvjerljivo prvo mjesto u četvrtoj županijskoj ligi. Tempo je davao najbolji igrač lige kadet Davor Vidović, osigurači su bili veterani Franjo i Josip Zrna i Franjo Krznar, a igrali su još Filip Bergovec i Marija Šavora. S čak osam bodova zaostatka na drugom je mjestu na tablici završila šesta ekipa Putjana, koja je oscilirala u drugom dijelu prvenstva, ali su Radovan Šarić, Željka Podgorelec- Sirc, Zoran Novak, Branko Zelić i Marijan Sirc na kraju ipak za bod sačuvali prednost pred ekipom Draškovca čiji su igrači Marko Tota, Saša i Bojan Slaviček, Nikola Horvat i Miroslav Mikec bili znatno bolji nego prethodnu sezonu. Oscilacije u igri petoj ekipi Kos-Kotoribe, s mladim Igorom Munkom i Filipom Radmanićem i nešto iskusnijim Krešom Marđetkom u sastavu, donijele su četvrto mjesto ispred sedme ekipe Šenkovca, koja je s istim brojem bodova peta, što je rezultat čestih promjena sastava čije boje su branili Eugen Šimon stariji, Damir Deban, Milovan Tomašić, Drago Ratajec i Mladen Balog. Dobrim igrama u drugom dijelu prvenstva na šestu se poziciju popela prva ekipa Orehovice, čiji su igrači Matija Trstenjak, Kristijan Ivanušić, Predrag Zadravec i Milan Markač iz kola u kolo bili sve bolji, a drugi dio polusezone bodovni saldo popravila je druga ekipa Nedelišća za koju su igrali Zlatko Hergotić, Nenad Vibović, Drago Posavec i Zlatko Tkalčec. To se ne može reći i za drugu ekipu Male Subotice, koja je, s tek dva osvojena boda u drugom dijelu prvenstva, s petoga pala na osmo mjesto, ali su Kristijan Pintarić, Branko Krčmar, Saša Škvorc, Nikola Balog i Tomislav Horvat sa zalihom bodova iz prvoga dijela uspjeli sačuvati opstanak u ligi. To, međutim, nije uspjelo četvrtoj ekipi Lopatinca čiji su igrači Dražen Novak, Juraj Vidović, Tomislav Katanec i Mario Štefičar bili bolji u drugom nego u prvom dijelu prvenstva, ali nedovoljno za bolje mjesto od devetoga, koje vodi u 5.A ligu. Ista je sudbina zadesila i drugu ekipu Klima-montaže iz Goričana, koja je na tablici deseta, pa će Kruno Vargek, Josip i Josipa Bašnec, Ivica Vugrinec, Drago Šavora, Nikola Pavlic i Goran Gotal na "popravni" u 5.B ligu iz koje su se, nakon majstorice protiv Zasadbrega na početku prvenstva, i plasirali u četvrtu ligu.
Na prvom mjestu prvenstvo su u 5.A ligi završili igrači MSTC-Nostro-Štikme iz Žiškovca. Iskusni Željko Belše, Dražen Herjavec i Branko Radiković i kadeti Filip Panić i Emanuel Radiković pokleknuli su samo u Šandorovcu, a sve ostale susrete su dobili. O drugom mjestu odlučivali su rezultati međusobnih susreta bodovno poravnatih Šenkovca 8 i Šandorovca. Šenkovčanke Tatjana, Anja i Ema Toplek te Dina Ratajec tu su bile bolje od Šandorovčana Jurice Sklepića, Mladena Kocijana, Stanka Novoselca, Miljenka Benjaka i Slavka Vrbanca, pa su drugim mjestom ušle u razigravanje za plasman u 4. ligu. Nakon prvoga dijela u krugu s ove dvije ekipe s istim je brojem bodova bio i Zasadbreg, ali su Tomica, Stevica i Tino Radek te Dušan i Nenad Sabolčec, koji su branili boje ekipe, pali u drugom dijelu i završili na četvrtom mjestu ispred peto plasirane devete ekipe Šenkovca u kojoj su se, uz vođu ekipe Nenada Podkrajca, kalili klinci Benjamin Podkrajac, David Požgaj, Danko Horvat i Jurica Kovač. Borbenošću su se tijekom cijele sezone isticali veterani iz sedme ekipe Putjana Zdravko Čižmešija, Stjepan Vizinger, Mirko Doroghazi, Nikola Breznik i Mladen Vurušić i skupili bodove za šesto mjesto, ostavljajući iza sebe na sedmoj poziciji svoju klupsku devetu ekipu za koju su igrali debitanti Stjepan Mikec, Franjo Filo, Ivan Knezić, Ivan Kanoti i u drugom dijelu prvenstva Zdravko Palašek. Sestre Dora i Marta Cividini, Emil Mesarić i Marko Novak za ČSTK 3 su osvojili osmo mjesto, a na devetu i desetu poziciju plasirali su se igrači iz Dragoslavec Brega. Prva ekipa za koju su igrali Danijel i Ivica Srša, Goran Miljančić, Boris Resman, Mladen Borko i Marijan Ciglar bila je deveta, a druga ekipa u kojoj su se nanizali Karlo Šimičić, Denis Novinić, Marko Borko, Samir Petković i Tomislav Vinković nije izdržala do kraja pa je, zbog dva predana susreta, isključena iz lige tri kola prije završetka.
S tek jednim porazom prvo mjesto u 5.B ligi sigurno je osvojila druga ekipa HE-DRE iz Draškovca. Najbolji igrač lige i ekipe Kristian Lipić, Danijel i David Matjačić, Tihomir Kovač i Nikola Varga izgubili su samo od druge ekipe Donjega Kraljevca, što nije ugrozilo njihovu veliku prednost pred trećom ekipom Hodošana i osmom ekipom Putjana, koje su bodovno poravnate završile na drugoj i trećoj poziciji. Damir, Denis i Mišel Dominić, Jurica Pandur te Kristijan i Tomislav Bezjak iz Hodošana 3 bolji su na tablici jer su bili uspješniji u međusobnim susretima od Vlade Dunjka, Franje Hižmana, Mladena Galinca te Ivice i Marija Klobučarića iz Putjana 8 pa su stekli pravo doigravati za plasman u 4. ligu. Na četvrto mjesto plasirala se druga ekipa Donjega Kraljevca za koju su igrali Roberto Miketek, Zoran i Luka Lipić te Mario Glavak, a peto mjesto, s osam bodova zaostatka za Kraljevčanima, osvojila je druga ekipa Cirkovljan Zabata čije su boje branili Zoran Dolenec, Draženko Igrec, Andrija Krušelj, Davor Mikec, Kristijan Patafta i Ante Žvorc. Složna veteranska treća ekipa Donjega Kraljevca u kojoj su svoje umijeće iskušali Josip Filipašić, Franjo Vadas, Tihomir Horvat, Matija Švenda, Valent Vlah, Vilko Šercer i Vilko Ladašić šestim je mjestom završila u vrhu donjega dijela tablice, a sedmo mjesto su osvojili igrači treće ekipe Male Subotice Danijel Škvorc, Antonio Dodlek, Patrik Pintarić, Božo Vadlja, Milan Zadravec, Luka Ciglar i Jurica Godina. Kriznu sezonu, osvojenim tek osmim mjestom, prošla je ekipa Preloga u kojoj je najbolji bio njen najstariji član Nikola Zvonarek, a asistirali su mu Boris Horvat, Božidar Žvorc, Robert Sijarto i Ivan Zvonarek. Rezultatom neopterećeni članovi šeste ekipe Kos-Kotoribe Petra Špicar, Silvija i Tamara Čukulic, Lucija Hodak, Lora Ujlaki i Ivan Trojko prvenstvo su završili na devetom mjestu, a "fenjer" je pripao drugoj ekipi Orehovice u kojoj su se kalili neiskusni Martin Jelenić, Josip Bali, Ivan Ivanušić, Nino Bajkovec i Nino Hanžeković.
Već smo pisali da su prvo i drugo plasirane ekipe petih liga odigrale majstorice za plasman u 4. županijsku ligu u koju su se plasirali MSTC-Nostro iz Žiškovca i Šenkovec 8, koji su u dva susreta bili uspješniji od Hodošana 3 i HE-DRE 2.
Natjecanje u ligama primjeren je poligon za žestoke borbe prekaljenih boraca s iskustvom u mnogim kvalitetnim natjecanjima, prilika mnogima da se rekreiraju, ali i mjesto za stjecanje neophodnoga iskustva mladim igračima, koji predstavljaju budućnost međimurskoga stolnog tenisa. Pedesetak igrača, koji su bili prijavljeni za natjecanje u ligama, a u ovoj sezoni nisu dobili priliku predstavlja velik potencijal za uključivanje u prvenstvo novih ekipa, a nove ekipe očekuju se i iz klubova, koji su nedavno formirani ili je najavljeno njihovo formiranje. Time će se brojna međimurska stolnoteniska obitelj još više povećati i brojem ekipa biti još bliža nesumnjivo vodećoj organizaciji u Hrvatskoj, zagrebačkom SOKAZ-u, koji se igra u 22 muške i 1 ženskoj ligi. Sa SOKAZ-ovcima je nedavno dogovorena i konkretna suradnja pa su predviđeni i međusobni susreti reprezentacija, a prvi su na rasporedu u subotu 9. svibnja u Zagrebu.